Modeli odlučivanja

     Pojam odlučivanja u teoriji menadžmenta dosta se široko obuhvaća i izjednačava sa «stvaranjem volje» i rješenjem jednog problema, istovremeno se taj pojam još uže sažima u smislu racionalnog izbora između eksplicitno ili implicitno ponuđenih mogućnosti rješenja.

     Odlučivanje je proces koji traje određeno vrijeme, a završava donošenjem odluke.
Po prirodi svog djelovanja menadžeri su donositelji odluka što ih čini bitno različitim i bitno odgovornijim od niza drugih aktera u procesu poslovanja poduzeća. Menadžersko donošenje odluka nije lako opisati, budući da menadžeri značajno koriste intuiciju, instinkte, osjećaje i prosudbu u svakodnevnom odlučivanju. Ponekad izbjegavaju teško sustavno mišljenje i analizu podataka i često se oslanjaju na intuitivnu prosudbu.

     Odluke od najveće važnosti donose zaposlenici u domeni upravljanja i menadžmenta i one se razlikuju po važnosti i značaju od odluka koje donose ostali zaposlenici na izvršnim radnim mjestima.
     Za svaku menadžersku odluku postoji nekoliko mogućih rješenja. Dobra se rješenja temelje na uzimanju u obzir svih rješenja od kojih se izabire jedno koje se najbolje prilagođava operaciji.

     Služenje računalom u dobivanju rješenja, danas je opće poznato. Da bi odlučivanje bilo što kvalitetnije, potrebno je spoznati potrebu za donošenjem odluke i biti svjestan vremenskog ograničenja koje postoji pri odlučivanju. Uspješni menadžeri osjećaju i znaju kada situacija zahtijeva donošenje odluke.

     Modeli odlučivanja se kategoriziraju prema različitostima kao što su vrsta, razvoj u vremenu te prema raspoloživosti. Modeli mogu biti statične prirode ili analogni.
     Matematički i računarski modeli su znani kao simbolički modeli. Ovdje nalazimo algebarske, numeričke i logičke modele. Ti matematički modeli se nude za bolje kolektivno razumijevanje stvarnosti i promjena tijekom vremena.