To je specijalna grana matematika koja je razvijena za proučavanje odlučivanja u kompleksnim okolnostima. Teorija igara pokušava predvidjeti rezultat u interaktivnom modelu u kojemu odluke svake strane izazivaju odluke druge strane.
[1]Teorija igara se može definirati kao proučavanje kako ljudi međusobno komuniciraju i donose odluke. Ta široka definicija najviše se primjenjuje u društvenim znanostima, a teorija igara primjenjuje matematičke modele u tim interakcijama pod pretpostavkom da ponašanje svake osobe utječe na blagostanje svih ostalih sudionika u igri. Budući da mnogi teoretičari uživaju u igranju «igara», igra je apstraktno predstavljanje mnogih ozbiljnih situacija i ima ozbiljnu svrhu. Njezina primjena koristi se u poslovnim pregovaranjima, analizi budućih marketinških uvjeta, strategijskom odlučivanju, odmjeravanju sposobnosti za poslovni pothvat u programima, uslugama ili tehnologiji.
Glavno pitanje u teoriji igara je potrebno postavljanje pretpostavki. Svaki model u stvarnom svijetu mora postaviti pretpostavke koje pojednostavljuju kompleksnost svijeta.
Pretpostavke su zaodjenute u matematičkom obliku, od vrlo jakog do slabijeg oblika u studiranju teorije igara u ponašanju. Eksperimentalna ekonomika ispituje vrijednost tih pretpostavki gledajući kako se ljudi ponašaju u kontroliranoj okolini. Simpleks metoda linearnog programiranja pronalazi optimalne strategije za oba igrača. Društvene igre su dogovor koji otvara koordinativno ponašanje ravnoteži društva u igri života. U skladu s tim gledištem, metafizika Emmanuela Kanta o prirodnom pristupu i moralnost Davida Humea može se napustiti.
Teorija igara predstavlja mnogo dublji smisao u cjelokupnom ljudskom ponašanju, nego što se to površnom analizom može zaključiti.
Igra između dvije osobe sa sumom nula
Najjednostavniji i najpoznatiji tip igara. Dva igrača igraju jedan protiv drugog. Pravila su slijedeća:
U svakom potezu svaki igrač mora donijeti jednu jedinu odluku. Izbor prvog igrača ne smije biti poznat drugom igraču prije nego što se ovaj drugi odluči za vlastiti izbor. Visina dobitka, odnosno gubitka dana je matricom plaćanja koja se odnosi na sve izbore u igri.
Cilj teorije igara je određivanje optimalne strategije. Razlikuju se čista i mješovita strategija. Kod čiste strategije svaki igrač vrši određeni izbor koji ostaje nepromijenjen u ponavljanju igre. Najčešće se odabire mješovita strategija. Ona se sastoji od fiksnih udjela različitih mogućnosti izbora.
Igra sa sedlom i bez sedla
U igri sa sedlom kod posebnih struktura matrica plaćanja u igri postoji sedlo ili sedlasta točka. Postoje li dva igrača u igri, pretpostavlja se da su oba igrača inteligentna, te da će svaki od njih izabrati onu strategiju koja mu donosi maksimalni dobitak, respektirajući pri tome strategiju protivnika.
U igri bez sedla mnogo je teže odrediti optimalnu strategiju. Za izračunavanje mješovitih strategija može se koristiti linearno programiranje.
[1] Barković, D.: Menadžersko odlučivanje, Sveučilište Josip Juraj Strossmayer u Osijeku, Ekonomski fakultet u Osijeku, 2009.
