Matematički modeli i tehnike u analizi odlučivanja bave se perspektivnim teorijama izbora. One odgovaraju na pitanje kako bi se trebao ponašati donositelj odluke kada je suočen s izborom između onih aktivnosti u kojima se do rezultata dolazi na temelju njihovih šansi ili aktivnosti konkurenata.
Analiza odlučivanja je proces koji omogućava donositelju odluke selektiranje barem jedne opcije iz skupa mogućih alternativa odlučivanja. U pogledu rezultata postoji nesigurnost njegovog ostvarivanja u budućnosti.
Elementi analize problema odlučivanja su:
Nekog pojedinca se izabere kao donositelja odluke. Konačni je broj mogućih događaja zvanih «stanje prirode». To su okolnosti pod kojima se donosi odluka. Stanje prirode se identificira u skup «S» čiji se članovi označavaju sa «s(j)». Skup «S» je kolekcija uzajamno isključujućih događaja što znači da će se pojaviti samo jedno stanje prirode. Donositelju odluke na raspolaganju stoji konačan broj alternativa odlučivanja. Samo se jednu aktivnost može izabrati. Isplata je prinos koji proizlazi iz odluke. Različite kombinacija stanja prirode daju različite rezultate. Rezultati se često prikazuju u tablicama.
U analizi odlučivanja plaćanja se prikazuju s pozitivnim vrijednostima za neto prihod, dohodak ili profit, a s negativnim vrijednostima troškovi i gubitak. Tablice plaćanja prikazuju alternative odlučivanja uz pomoć različitih kriterija. Redovi i stupci predstavljaju moguće alternative odlučivanja i moguća stanja prirode, respektivno.
Glavni izvori grješaka u rizičnom odlučivanju su: krive pretpostavke, loša procjena vjerojatnosti, oslanjanje na očekivanja, poteškoće oko mjerenja korisnosti.
Postoje različiti tipovi odlučivanja koji mogu pomoći u analizi različitih scenarija. Najviše se u zavisnosti od znanja koriste tipovi:
- Odlučivanje pri čistoj neizvjesnosti
- Odlučivanje pri riziku
- Odlučivanje pri kupovini informacija
- Odlučivanje o sigurnosti
Nema komentara:
Objavi komentar